  | 
      25/08/2009 
              Hoki
        je drugi na Svijetu.
        Ponovo. Još malo pa bu nas naviknul na medalje. Ono, ko pravi aRvati
        bumo očekivali od njega svaki put najmanje medalju,
          ak ne i dve. Kad smo već kod aRvata, i ostalih nacija takodjer, tu
          se (moguČe) javlja i (neka sitna) zavist. Najime velika većina pravih        orijemtacionisata
          baš ne doživljava preciznu. U stvari ne doživljava je uopće. Jel to
          zbog
          početnog naziva i namjene Trail-O?
          Ili je morti za prave orijemtacioniste
          precizna najojebičnija igrarija, IjOeFova
          zajebancija, il bastardo. Ono, k'o šah fudbalerima. Igra a ne sport.
          Iliti je to morti zato kaj se
          niko
          od pravih orijemtacijonisata ne igra šetnjice po stazi već
          to radiju sam' neki isluženi i nikad dobri pravi orijemtacionisti?
          Tkoji pokušavaju bez muke
          i
          nauke dojti do IjOeFova odoličja?
          Jer zna se da pravi orijemtacionist
          trenira dane i godine, provodi sate i sate u šumi i analizi, proputuje
          'iljade kilometrića na desetine trka, potroši gomilu svojih, državnih,
          sponzorskih para, kupuje prek neta jeftinije opremu. I slično. Trese
          ga psihoza pred trke, gubi, pobjeđuje, rastura, pada u depru, skida
          rekorde, postavlja best rizalace. I slično. A onda tam neki luzer se
          šeta po stazi i nekaj zapisuje i eto IjOeFove kolajne.
          One tkoju je pravi orijemtacijonist oduvijek želijo i žudijo. Pa
          to nije sport,
          pa tu nema pravde. Ali, jebat ga, pravila su svima
          ista. Pa tko voli nek izvoli. Kad smo već kod pravde vidim
          da su u paralimpik kategoriji prva trojica vrlo uspravni.
          Tkolki je to IjOeFov ferplej da
          u istu kategoriju stavi ekipu u kolicima, na štapovima i one tkoji
          mogu normalno
          hodati (dapače trčati, biciklirati). Manevarske moguČnosti, brzina
          kretanja i kutovi gledanja nekak ne pružaju svima isti pogled na kolajnu. 
          Doklem su naši gledali klasiku iz
          prvih redova ja sam se moral malo rekuperirati (rekel bi Ćiro) od onog
          reprezentativnoga treminga u četvrtak. A i 'sikički pripremit za postavljanje
          KTica.
          Trčeči dijo na karti bu škoro cjeli nof. Ganjanje po ljivad. Komadi
          jemaju 2,05 km a muškarčine 2,36 km. Zadnje me tajm opako muči
        jedan Lesi. 
        
        
      21/08/2009 
              Muška
              štafetlina ludilo i ružna drama. Naši dečki solidni. Ne baš ko brežička
                četa. Ali su jebili na braniku hriščanstva. Heja Norge. Cure iberundane
          na tri. I dalje vode bitku na preziđu hriščanstva. 
                
      21/08/2009 
          Jeste
            pustili suzu sinoć sa Blankom?
            A v jutro z Matjažom.
            Čini se blizu a opet (godinu?)
            daleko. Naši konačno danas trčiju pravu trku.
            Čak bumo jemali i žemsku štafetlinu.
              Mislim prvu nakon '97 i Normeške. Moguće bu to i naš prvi plasman.
              Ak se Joca opet (3*) ne bu na Svjeckom
              v teškoj atletiki ili Vinka (2*) odluči popraviti jučerašnji rizalac.
              A jel morti vrijeme za Entoni? Fuj fuj fuj . . . jezik pregrizo. Drž'te
              se cure! Tkolko ide ide. Iz (ne)pouzdanih izvora
              (ne)doznajem da su dečki ful
              nabrijani i da im je cilj pobijediti same sebe. Navodno da ih niš ne
              bu spriječilo vu tomu. Čak ni vekovni dvoboj
              sa susedima Kranjcima. Pivu na Matjaža. Gajbu. Dapače. Moguče su netki
              pomislili iz zadnjoga pisanja da jemam nekaj protu naši reprezentanti.
              Ma meni su oni (škoro) svi simptomatični. Mene malo sekira kaj nema
              sustava, slabo se radi a kult repke je otišel vrit nakon Švice (od
              Gjure nadalje). Nekakav planski rad, tkoji je preduvjet rizalaca ne
              postoji. Bacite recimo pogled na nama bliske susede Mađare i Čehe.
              Prvo su jemali
              junijorska i omdak 8 godina kasnije senijorska svjecka. Ekipi iz junskog
              doba pridodano je putem još par novih i eto rizalaca. Uostalom kome
              ja to pričam? Članovima IO tkojima
              je največi sportcki doseg šofiranje na radničkim sporckim igrama. Da
              ne zastranim. Došel je konačno jučer i v
              moje ruke dres od repke. Cijena sitniminimica. 75 ojrića. Šteta jedino
              kaj na njemu ne piše da je podupirajući. Dal bi ja i duplo (ko i drugi),
              ali bi isto tak volil znat kam nofci ideju. Probah ga na pol vure bežanja.
              Je da mi je ružan (dizajn, stvar ukusa) i uzak je u struku ali bar
          dobro upija tekućinu. 
                
      17/08/2008 
          Eto
            i te formalnosti su rješene.
            Naši (osim Matjaža) se mogu fino zavalit u stolce i iz prvog reda pratit Vetrinarsko.
            Ovaj pardon, Svjecko je
            u pitanju. Nisam baš nešto upuČen u modu ovih dana ali sudeći po Gjuri        i Vukmi jebilo
              nekojakih raspravi o našoj vetrinarskoj repki. A realno je da su komotno
              Eva i Dunja, a i Špek također, mogli na plaČeni godišnji na Bükk brege.
                Mislim, a ko je kriv,
              na primjer, Adi tkoji se voli divit invormat'čkim dostignuČima prek
              neta a nije
              u stanju ustat se vjutro na trku. Ili tko je, na primjer, kriv Marinu
            kaj mu je cigareta važnija od cjelozimskog znojenja po Učkoj. Svaki od
            tih naših,
            rekli
              bi neperspektivnih, vetrinara jema svoj razlog za blamiranje, ganjanje,
              guštanje, patnju, samohvalu, žicarenje. Moji su prestali kad sam skužil
              da mi tijelo nemre više zdržati puni trening. Odokatvinih 4,5 do 5
              soma kilometrića godišnje, 50 trka (od toga bar 30 klasika vani), nekoliko
              trening kampova i sl. Bez toga nije imalo smisla jer je tu prestal
              svaki napredak. Kak je rekel Jaka, bit
              na kvalifikejšn 23. ili 37. sve je isti k... Inače mi je super kak
              su se svi falili kak
              treniraju zadnjih mjesec dana
              za Svjecko.
              Po zimi nitkoga nit a. A prijašnje zime? A dugoročni plan treninga?
              A trening kampovi? A krvava koljena i rajngla žgancih? Ma kaj to ima
          veze. Ko te pita. Tam su i dobro se i veselo čutiju. 
        
        
      15/08/2009 
          Godišnji.
            Odmora 10 dana.
            Dnevno sam četri put jel i pil, tri put sam se pacal v slanomu, dva
            put sam spal, jemput sam sral, pol put dnevno sam bežal.
            Nismo se srećom pentrali po
            Biokovu i slični užasi. Čovjek se nekak z godinama
              (i troje djece)  nauči opustiti. A bo'me i uživati na 33 celizića
            nakon mrzle skandinavije. U deset dana smo zbavili 6 bežanja,
            pronašli i nekaj terena za kartu.
            Jedna krasna borova šumica od
            par kvadrata i teren za Otvorito PH.
              Najbolji dijo tih bežanja jebilo konstantno naslikavanje okolice.
              Savršenih pol minic odmora.
              Svakih par minic. Kak sve ljepo u životu kratko traje tak sam i
              ja već prošli četvrak bil v ZeGeju.
              Meni šljaka, ženi koncerat. Tkolko sam čul recenziju, četri moje
              pive na jednu njezinu. Za kraj i mali primjer našoga pravoga domačoga
              fureštizma
              "Zimmer mit
          balkon". 
                
      24/07/2009 
          Ovih
            je dana vrlo aktualna lira VISa
          Haustor. U srijedu sam išel bežat navečer. Iza pol devet, lagano sumrak.
          Nakon kilometar i pol iz šume izađem na makadam i na drugom koraku skrenem
          zglob na nekakav sitni kamen tak da sam sve zvjezde videl. Taman sam si
          tad razmišljal kak mi se nekak stisnula majca (ona crvena od Ptičice)
          il' je to od pive. Naravski da sam nastavil bežat. Nije nateklo al' me
          boli od
          malog prsta do koljena. Kamen na makadamu! U ponedeljak mi stiže ekipa
          'z Nove godine na uzvratni susret. Sudeći prema rizalacima z O-Ringena      bilo
          bu samokažnjavanja na Svetoga Juru.
          SreĆom, pa uvijek mogu pojest nekaj janjetine      na
          pol puta i pričekat ekipu na povratku. Desetak dana odmora dobro bu mi
          došlo. A gotovo sigurno bu i nakaj bežanja. DomaČa nam je ekipa malo sim,
          malo tam.
    A bilo bu nas i vamte i
    tamte. Kaj smo zaposleni
    ovo ljeto. 
                
      14/07/2009 
          Za
            vikenad sam jebil na svadbi. Pravoj slavonskoj svadbi u Ivankovu onkraj
          Vinkovaca. Tri dana, petsto ljudi, pet tuluma, jedna bežanija. Srećom
              pa smo fulali petak. Subota je počela dobrodošlicom u 11 (kulen, seka
              mu, itd), pa ručak u dva, pa je mladoženja došel u pol pet, crkva 7,
              večera do 4 (tad sam se skljokal u krevet), doručak u 10, ručak opet
              u dva, u 4 opet kod mlade na sireve i kolače. Oko 6 sam ugural ženu
              u auto (pun hrane, ima za cjeli tjedan) i fiju ZeGe županja. Navodno
              da putna veselica jebila u 8 kod mladoga. Je da volim pojest i popit
              ali ovo  i meni jebilo preveč. A ekipa (žendibena) je čist prosječna.
              Slavonski prosječna. Ne pokušavam si nit zamislit kak to zgledi ak
              je u pitanju kakav lokalni baja ili šerif. U nedelju sam prije doručka
              ojebavil i treninga. Trifrtalj vure uz Bosut. Ravno, sunce, kuruza,
              Bosut tkoji se ne miče i ja. Nakon toga je fino sjela hladna gibanica.
              Zutra kreČe O-Ringen.
              K'o i inače, prepun Rvata. Prva liga se bori za spolnu nagradicu od 120iljada
          sekica. Odokativno 11iljada ojra. Kad kreneju uživajte. 
                
      07/07/2009 
          Pederluk.
            Čisti pederluk. To je jednostavni opis mojoga bežanja v nedelju.
              Sve, ali baš sve kaj sam mogel bežal sam
    naokolo po putu. Šuma jebila krasna ali teška za bežanje. Srušeno drveće, kupinje,
              kamenje vam nejde v prilog ak ste kilavi kak ja. Manje se umorim sa
            deset koraka po putu nego 3 kroz šumu i udri miško. Na putu do starta
            su
          me malo isekirali stari kršitelji ferpleja tkoji su po ojebičaju išli na
          start z autom. Prva po
          putu, na drugu sam zazujal u kružnici jel nisam gledal opis i tražil KTicu
          v ponikvi. Na putu do 5. sam odjemput čul iza
          ledja drž' ga on je 35, ima istu stazu ko i mi. Tu sam svatil
          da džunijori, akavci i mi vetrinari jemamo istu stazu i da smo startali
          istovremeno.
          Nekak malo degutantno na trci od dvesto ljudi i startom od 2 vure i intervalom
          3 minute. Na 7. sam krenul u društvu nekog dede tkojega sam skupil par
          KTica ranije. Ljepo po putu. Omdak je deda na makadamu odišel po prek.
          Vidli smo se na osmoj. Na njoj me malo zbunilo kaj je KTica bila odmah
          iznad zavoja a ne malo napred ko na karti. Na odlasku sa 9. sam malo zazujal
          po zelenom, žutom i putićima. Na 12. sam se spušćal po markiranom planinorskomu
          putu tkoji ni jebil na karti. SreČom, mi je tu Vinka radila društvo pa
          me uopće ni jebilo strah. Sve skup srednje dobra staza. Sa bElitom smo
          jemali
          skup jedno pol vure (KTice 2-8). Tri i sto erlajna. Taj sam dijo odradil
          za 31 minic. Osim Klobe (29:42) ostali me fajn dobili.
          Na prvoj (nama) zajedničkoj bLinker
          je
          jemal sve a Damira čak 10 minuta. Klobo je imal isti ritam do te i zajednički
          dijo. Nakon duge je Klobo nastavil u ritmu, a ostatak je očito jemal problema
          s baterijama i jurcanjima jer su znatno krepnuli v greškama. Reklo bi se
          da fali klasike v nogama. Na svjeckom ne
          bu niš krajše.
          Dopala mi se točnost karte u prvom djelu staze a posebno onaj dijo di su
          me pozabili spomenuti.
          Naravno
          da
        trka      nije
          prošla bez
          treninga
          na
          karti, namjernog plasiranja krivih informejšn i sličnijeh šouprogram točaka
          na cilju. Inače, na engleskom je informacija imenica tkoja nema množinu
        isto ko i ofca. Information, sheep, wood, beer. 
      MATJAŽ 
        Al
        su me isekirali talijani. Dvajst im je minuta trebalo da danas objave
      Matjaževo vrijeme. Ludilo. Svaka mu dala. Više put. 
       
       
        
      22/06/2009 
          Moram
            z vama podjelit dve (ne)vjerojatne sitniminimice od prošloga tjedna.
            Za početak ona vrlo vjerojatna. Svi
            tkoji jemaju fiksni tulifon godinama
              su jebili osuđeni na HaTe (nema linka). Danas je izbor malo vekši po
              (uglavnom) većim gradovima. Uglavnom, kad sam se selil (krajem 2004)
              dal sam isključit tulifon na staroj adresi i prenesel sam priključak
              na
              novu.
              Da, da,
              ne tako davno su priključki jebili fest skupi. Nakon netkih mjesec
            dana veliju mi na staroj adresi da sam dobil HaTeof račun. Dočepal se
            ja
               računa a vu njem piše da sam im dužan nofce za neki drugi broj (onaj
              treći
              broj tkoji dobite kod ISDNa). Nebijo ja ljen pa nazvo HaTe (2005 jahra)
              i objasnijo operateru sičuejšn i poslal mu ugovor o isključenju numerosa.
              Veli on "nema frke, riješeno, sve 5". I pozabih ja na to.
              A kad tamo, prošli tjedan stigla meni od netkog javnog zabilježnika
              čitaba o pljenidbi
              imovine jerbo nijesam plačo račune pol let za tam neki peti tulifon.
              Ovaj put v Dubravi. Možete mislit, pjena v glavu, vatru rigam na usta
              i
              na nos. Kak, naravski,
              čuvam račune
              i
              pazim na
              papirologiju
              (dnevnik trčanja je dobra škola) skupim ja to i pravac smrdljivi HaTe.
              O'ma do njihovijeh jebenih pravnika. I natkon netkaj uvjeravanja, provje(t)ravanja,
              zavje(t)ravanja,
              kaveniranja i slično, zaključiju oni opet "nema frke, riješeno,
              sve 5, naša greška, ne bu se ponovilo i slično". Kod takvih čitabi,
              naravski, imate 8 dana za žalbu prije neg počnu z cirkusom. Za svaki
              slučaj sam taj zadnji dan provjeril jesu li smrdljivi HaTejovci ovaj
              put napravili kaj su rekli. Jesu k...., rek'o bi Mujo. Srećom je žalba
              bila v žepu. Pa opet ispočetka. Nije mi do par sto ćuna već princip.
              Smrdljivi HaTejovci. Ona, pak, nevjerojatna sitniminimica se odigrala
              v torek. Nekaj
              me gnjavil
              kultivator
              pa sam,
              naravski,
              zval
              Peru. I omdak je on, ne'te verovali, došel u taj dogovoreni dan. I
              kaj je još nevjerojatnije čak i prije vremena. A sad šok, nagovoril
              sam ga na bežanje. Skupil sam najširije čarape, tenisice, dres i majcu.
              Oodbežali mi 5koma5 km za pol vure i nekaj sitno. Za vikenad se bežalo
              na Trsatu i
              v bLokvama.
              Malo kiše i nova karta na
              trsatskoj premijeri.
              Vu bLokvama smo
              se opet zvleki izmedj dva pljuska.
              Ove sam jahre personalno ojebišel sva KTice.
          Dvaput. 
                
      15/06/2009 
              Dobro
            je ponekad biti do grla u poslu. Da sam nekaj pišal prošli tjedan o PH        bil
            bi priličito nefin. Ovak prošo voz, postavljač je promašijo ceo fudbal i
            to je to. Moram se spomenuti karte.
            Ne prakticiram ozjebiljnu orijemtaciju već neko vrijeme ali znam prepoznat
            dobru stazu i dobru
            kartu. Obično ne komentiram rad kolega kartografa jer znam tkolko kora
            jema
            taj kruh.
            Ali ... Nit
            se
            priroda
            promijenila
              unazad par let nit putovi mjenaju smjer sam tak a bo'me nit vrtače
              mjenjaju oblik s godišnjim dobima. Ne bi niš rekel da im to nije prvi
            put da tak pečalbarski odrade posel. Da se nijesu raspišali o
            terenu, šumi,
            bla
            bla. Jebat
              ga, ali posel tkoji su napravili ne vredi 9€ po satu plus svi troškovi.
              Za to su trebali biti u najmanju ruku ko Orest i
              Bogdan. A nisu. I tu se opet postavlja pitanje rada, danas, Saveza a
              prije Komisije. U sportu di je
            osnovni
              rekvizit karta tkolko nas je u stanju (makar probat) proizvest taj
              naš osnovni rekvizit? Bez domaćih snaga tkojima je stalo napravit dobru
              kartu nema napretka. Nekom mađaru il' čehu tak je svejedno jel bu karta
              u Rvackoj dobra ili ne. Ijonak samo rijetki izdrže duže od desetljeća
              v hozdi. Ak tkoga zanima tu je i moja runda.
              Nakon druge odustal sam od putova. Pred 3. fali velika vrtača. Na petu
              sam se penjal uzbrdo
              i završil u rupi. I odustal. Malo su me povlekli Matjaž i Katek na
              8-11 a dalje sam preživljaval, hodal i psoval onoga tkoji me nafukal
              v bElitu.
              Najviše mi se dopalo da su vrtače iste veličine jemale dve različite
              oznake, na karti bijele vrtače v šumi ful zelene i ispod zelenjave
              skrivene KTice. Nema veze bar je grah bil na nivoju. Veliju. Zato v
              nedelju v bLokvama ne
              bu čist b'ela šuma, trava bu ful visoka, ne bu ravno al bu strmo, i
              opako. Četricjelih25 čiste patnje. Ne'te uživali.
              Garant. Malo reklame za Barryja ne-tko-li-ko sli-cka,
              komadić karte        i
          ljepa rječ. 
              
        
      03/06/2009 
              Prošle
            još jedne bLitvice.
            Ovaj put lokalnog karaktera. Takvi su jebili i neki lokalni dužnosniki.
            Malu "željicu" za promjenom mjesta natjecanja
              od jedne priličito neodgovorne osobe, srečom, nijesmo zaprimili u petak
              na večer. Ne trebam napomenuti količinu uzrujavanja koja bi se, u tom
              slučaju, razlila po nama. Stvarno svakaj. Tkolko god su staze jebile
              nelagane tolko je ekipa bila zadovoljna. Pasala im teška tehnikalija.
              Kad smo veČ kod ekipe, ste skužili da je lagano krenulo prema gore.
              Zadnjih pol jahre ljudi razgovaraju međusobno, komuniciraju, dogovaraju
              se. Primaju se klubovi, prihvaČaju pozitivne inicijative. Ono, krenula
              pozitiva. Kakva god da je, sam nek nastavi. A ja bum nastavil z bežanjem.
              Jemal bum čak pet (5) treminga u dva tjedna uoči Državnoga.
              Dobro, dva su postavljanje KTica ali bum probal zutra nekam na kartu.
              Ipak bum
            bežal
            v Eliti.
              Pa da se ne osramotim preveč. Usput sam se rimembal tkoje su to šume
              na staroj varaždinki. Neravne sa strane. Neravne gore. A i dole takodjer.
            Meni bu tam najzanimljivije da bum končano bežal trku na karti od Čeha.
            Do
            sad
            sve
            karte kaj su
              tu delali sam  origazmiziral (OO
              Cup, bLitivice, bLokve)
              a Darija i sitno savjetoval (PH Jelenovac).
              Za Torpedovu trku Barry je pripremil novu kartu a danas je v okolici
              Istambula i dere cipele za
        jesen, pije kahvu,
        gricka rahatlokum i tovi se kebabom. 
                
      29/05/2009 
          Definitivno
            moram prestat mjenjat klubove. Kak postanem član tkojoga kluba tak nastavim
            za prethodne radit trke. I eto mi više origazmizacija
              od bežanja. Tkolko god bilo malo jednih i drugih. Darijo i Gjuro su
            osnovali svoje klubove pa je mene na Plitvicama        zapalo
            malkice više posla. Tu sam uvelike zahvalan Krameru, Goranu i
            rahmetli
        Hansu. Ova fora sa OO prijavama
            me oduševila. Dva klika. Pis of kejk. Startne je Bac veČ valjda stavil.
            Spremite se na 15ak celizića v nedelju.
              Staze buju valjda dost kratke. Meni su  k'o i uvijek zgledale čista
              laganica. Čak i nakon postavljenih oznaka. Uživajte. Fala onima kaj
              se brineju. Živko sam. Jedino kaj sam si zel malo vekši komad
              bauštele
              pa
              sad (sretno)
              patim.
              Na kraju
              sam
              čak
              i
              ženi
              moral
              obećat da mi je to zadnja bauštela na (ovoj) hiži. Ono u zagradi je
              moj small
              print na zadnjoj strani ugovora. Od trka, mislim, da bum još bežal
          PH srednje ovoga
              proljeća. Još me nagovorilo v elitu. A v petak jemam dvajst let mature.
          Veki Vebinjo se raspisal, ostali uglavnom spiju
              a ja, onak usput, tražim teren za novu sprint kartu za jesensku Trinajsticu.
        S'đeščns? 
                
      05/05/2009 
          Nejde
            mi nekak ovog proljeća. Do Crvenekapice sam nekak i treniral a od Kapele
            nikak. Prije Nenine trke (1 2 3) sam zel godišnji za bauštelu doma. Nit
            bauštele (kiša) nit trke (38 Celizića i sitno). Tu se zafaljujem Ediju
            (teren),
              Mariju i Dariju (compjuter) kaj su me zamjenili. Za vikenad smo jebili
              u Regensburgu na Alpe
              Adrija Kupu. U tri dana četri trke na četri mjerila
              i 800 ljudova. Regensburg krasan. Cjene ko pri nama. Piva 'ladna. Buncek
              vruČ. Sama trka origazmizirana na nivoju. Kak se šika. Prvi dan štafetlina.
              Ljepa kontinentalna šuma s kamenjem i malo pod kutom. Ganjal sam se
              tkolko idje rad ekipe. Greška
              3 minic zbog neucrtanog paralelnog puta. Subota ujutro srednje.
              Predivna borova šuma sa gomilom obelix i asterix kamenja. Veliki gušt
              za orijemtaciju.
              Gomila sitnih greškica i dobar plasman. Odmah na prvoj sam skužil da
              opis KTice vrlo jebitan. Cenerica malo ukrivo postavljena a i dve sam
              se šlepal. Na trinajstu me stigel Andy Polzl i tu sam bacil šlep službu
              2 KTice nizbrdo. Onda je Andy prešel. Ubrdo. Na večer je ekipa bežala noćnu        po
              gradu. Nedelja i klasika.
              Na start sam došel s mišlju da bum pokratil. Gdaj sam primil kartu
              v ruke sam odlučil probat.
              I omdak polahko penzijonerski do kraja. Perko je
              odbežal sve muške elite. Vinka        ukupno
              u pola. Matej
              je zmagal svoju
              Četrnajsticu. Rvacke ni jebilo v konjkurenciji.
              Nadam se da ekipa koja je to sjebala više
              nas
              ne bu
              imala  prilike
              tak
              osramotiti. Za vikenad na Ključić Bregu.
          U subotu se čuvam na baušteli za nedelju. 
                
      15/04/2009 
              Zvonu
            tefloni. Trebal je ovo bit riport o tome kak nas doPrecednički
            trojac opet čini ponosnima
            u bližomu vanzemstvu i
            o velelebnim uspjehima našijeh
            reprezentanata u Bükknutim planinama.
            Namjesto toga sam' kratko o dječjoj ucjeni internacijonalnomu udruženju
            (AAOG) tipa il
              se bute igrali mojim igračkama il se ne bumo igrali uopće i nažalost
              jedva dve        štafete
              kandidata za Svjecko u
              tim istim Bükk brdima. Ne. Ovo je ipak malo o najhot temi, u COFlek
              državi, o tkojoj (škoro) baš svi mučiju. Za Uskrs je žurno koordinirani
              dvojac koordinirano i žurno dal ostavke
              nakon Velikotjedne prepiske z, trečim članom doPrecedničkog trojca,
              našim Precednikom Karlom. No dobro, znam da nije niš novoga da neki
              član
          IO daje
              ostavku. Od devetorice aktualnih petorica  su u raznoraznim prilikama
              podnosili ostavke, povlačili, zavlačili, razvlačili i slično. Zakaj
              bi sad bilo nekaj drukčije i kaj ostali čekaju? Najljepše
              je kaj ista ekipa tkoja je rasturala Darka Šparka sad opet za iste
              stvari (rasulo i nesposobnost u COFleka)
              proziva i skida Karla. Nije li za cjeli cirkus od Saveza dobrano kriv
              doPrecednik (i kumpanjo mu) sa
              svojim faraonskim ovlastima, sa potpunom kontrolom svega u Savezu (nepotrebno
          sjedište COFleka),
              rastjerivanjem svih tkoji misliju drugojačije, blokiranjem rada svima
              tkoji su u njegovoj maloj crnoj sexi knjižici, privatizacijom
          COFleka, itd. Karlo je
              (složili bumo se il' ne) pomalo inertan, ima posla, obitelj i nije
              baš raspoložen i u slobodno vrijeme raditi u ful negativnoj
              okolini. Ali mora se priznati da ak trebate nekaj od COFlekih
              i to krenete raditi prek Karla, prije il kasnije to bu vam riješeno.
              A ak
              to krenete prek ureda Saveza onda
              je uglavnom rezultat mudo labudovo. Nažalost svi grehi buju zapisani
              (samo) Karlu. Jer on je taj tkoji je odgovorna
              osoba. Nemojte mislit da žurni koordinanti nijesu koordinirani. Ne
              padaju
              (njihove) ostavke sam tak. Plan je tu. Ajembicije su do neba a ekipa
              spremno čeka iza flanjke. Prema pripremi Skupštine bu se vidlo tkoji
              je to koordinirani scenarij u pitanju. Tu je Karlova uloga velika.
              On
              tu
              ima aduta i kak
              bu ga (veli se: transparentno) odigral ovisi kam bu orijemtacija
              v Rvatina krenula. Gore il' i dalje strmo prema dole. Rekla bi Rozi najte
              se sekirati, ko je rasturil klub od 60 ljudi kaj ne bi i Savez od
          11 članova. 
                
      07/04/2009 
          Krasan
            vikenad iza nas. Sunce i otvorena vrata cijele dane. Gušt. Počeli smo
            z našim najmasovnijim (i najvažnijim) natjecanjem, Kupom Rvacke.
              Suho i toplo vrijeme, gomila ljudi i šuma tkoja je tek počela zeleniti.
          Kapela standardno
              dobra u organizaciji. Staze malo bežajuće. Zmagovlaci        skoro
              pa naskroz pogoditi.
              Čestitke i ostalim medaljašima. Moja trka baš ni prošla kak sam hotijo,
              al dobro.
              Putešestvije na rutu
              i gađetu. Znal sam da sam fizički pal od Crvenekapice i
              da je Neno fest jači od mene. Shodno tome, uočivši na startu da mi
              staza baš i
              nije u prilog, krenul sam pod punim opterećenjem. Oće reč tkolko ide
              da ide. I kad tak bežite negdi dođe do manjka kifika u tikvi i omdak
              skrećete (naravno grešite tad na jedinim mjestima di treba čitat kartu).
              Krenuh dobro, mala greška na 3., na četvrtoj je put vodil do KTice
              ali tam
              svejedno
              nekaj
              ni
              valjalo.
              Pokupil
              sam
              tam
              4-5
              zgubljenih
              školaraca. Tkolko su još tam ostali? Na osmu mi je tlak bil fest narasel
              i tu sam na grebenskom putu prestal čitat kartu i krenul nizbregicu
              ko da tražim bingo KTicu namjesto da čitam kartu. Naravski, Neno je
              došel točno kak je trebalo dojti a mani je preostalo sam da ga probam
              još malo oznojiti do kraja. Opet mi se desilo ko na Mecseku i Crvenojkapici        i bLinkerovim
              treningima da idem dobro i omdak uljetim v crnu rupu z konjcentracijom.
              Nakon toga fiju. Veseli da dan nakon nisam jemal
              bolova v kukima i petama. Ijako sam ganjal dost jače neg na Mecseku.
              Dobro, osjetil sam to ganjanje v nedelju na štihači ali to je sam malo
              kiseline. Sve u svemu, Nenada sam razveselil a ganjanje bi pri vetrinarima
          ove  jahre moglo bit zanimljivo. 
        
        
      02/04/2009 
          Negdi
          u ovo doba su rusi prodali amerima Aljasku.
          Zamislite tkoji bi to cirkus bil da je u doba hladnoga rata CeCeCePe jemal
          svoje baze na kanadskoj granici! Naš cirkus začne
          za manje od dva dana. Nadam se
            da ni jebilo najivaca za proglašenje na Prvi aprila. Nit proglašenja
            a nit službenog kalendara na vidiku. Nema veze. Ipak je to Rvacka.
            Nemam cajta pa mi je prvo Jocili zel temu za članak a onda mi je još
            i Vukma gurnul do balčaka. Mislili smo delat Neninu trku na jezeru.
            Štafetu sam zmislil još lani. Bumo vidli. Zaboravih se spomenut Nenada
            prošli tjedan. Kak je Čazma paralelka
            z goričikm pa
            pobegne iz vidokruga. Daklem, Neno je odbežal svoju
            eNtu Čazmu. Još da znate priču o prvoj Čazmi i bežanju u rikverc. No,
            osim kaj je bežal je i odral Dušana Mravljea.
            To je onaj kranjc tkoji je zmagal prije sto let ultru u Klokanlendu.
            Je da je mravac bežal sa svojom malodobnom 30letnom kćeri ali
            se recka piše. Nedelju možete do Boba na
            Pohorje. Subota. Startne i
            obavijesti
        pročitajte. najVeseli da su otprilike frtalj prijavlljenih školarci. 
        
        
       | 
       | 
     
       > 
        PAZI TRKA 
        < 
        Svjecko         
        Sv. Roka  
        Vampir-ol  
         
         
       
        
      > 
        SRETAN ROČKAS < 
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        18.08.         Gernot Kerschbaumer 
        23.08. Liis Johanson
         
        28.08.        Helena Jansson 
         
         
         
         
         
         
         
         
         
         
         
         
          
      >ZIMSKA
            LIGA 2008< 
            gotova je
         
       
        HOS 
        OO
        Cup 
          World of O O-friškO 
          Plitvice         
            
       
         
     |